Follow by Email

petak, 4. ožujka 2011.


DJECAKOV SAN


 
Noćas je u moj san dosao bijeli labud.Sletio je na prozorsku dasku i zvao me da se igramo.Na nebu su veselo zmirkale zvijezde i smijesio se mjesec.Poletjeli smo preko polja dodirujuci vrhove drveca.pod nama su se prostirala uspavana sela,visoke planine,ravnice,modre rijeke.Letjevsi tako iznad jednog drveta prekinuli smo staru sovu koja skinula naocare,odlozila knjigu i zmirkavim prekornim pogledom gledala za nama kako odlijecemo dalje.Na kraju sume,u su7pljini drveta,vidjeli smo svjetlost.Sletjeli smo i zavirili unutra: mama zecica je plela tople rukavice za svoju djecu zecice a tata zec je popravljao stari kisobran,pun rupa,izlomljen.Zecici su spavali u svojim udobnim malim kreveticima.Labud me tiho pozvao.Pletjeli smo dalje.Letio sam drzeci se za labuda i razgledao:vidio sam lisicu kako bjezi sa pijetlom u zubima a za njom,u daljini,cuo se bijesni lavez seoskih pasa.U kucama tek poneko svijetlo.Iza zatamnjenih prozora spavala su djeca.
Odjednom,ugledali smo veliki proplanak osvijetljen vatrom.Labud mi je dao znak i mi smo sletjeli.Puno,puno vilenjaka i vila vrtjelo se uz zvuke muzike velikog orkestra sastavljenog od cvrcaka obucenih u frakove a dirigovao im je djecak koji je sada svoju carobnu frulu zataknuo za pojas i veselo udarao nogom u taktu muzike.Medju vilenjacima i vilama igrala je Pepeljuga obucena u lijepo ruho protkano mjesecevim zrakama dok su joj u ocima blistale zvijezde.Stari Djepeto plesao je vrteci se u krug dok je oko njega pocupkivao Pinokio na drvenim nogama.Pri svakom skoku njegov nos se naizmjenice smanjivao i rastao: Kako,Kako?Pa nisam nista slagao?-cudio se on.Pionokio je izgledao tako smijesno da sam se smijao na sav glas.A anda!Gle!Tu je i medo Kruskotres Kukuruzovic!On je brundao i nezgrapno se tresao uz zvuke muzike lukavo se priblizavajuci carobnom drvetu na kome su rasle socne kruske.
Patuljci,u dvoredu,pravili su nekakve zamrsene korake,svi ozbiljni i uparadjeni,jedino je Trapavko stalno padao i posrtao kvareci red u plesu.Snjeguljica;obraza rumenih kao krv,prolazila je zanosno se klanjajuci a svi okolo divili su se njenoj ljepoti.Jedino,skrivena iza plesaca,virila je zla maceha drzeci u ruci otrovni cesalj vrebajuci priliku da unisti Snjeguljicu.Ali ubrzo doletjese vilenjaci sa lukovima i strijelama,pogodise zlu vjesticu,ona se zapali,vristeci se vinu u visine i nestade.Ples bi nastavljen.
Razgledao sam okolo.Vidio sam i Ruzno Pace,samo ovoga puta ono nije bilo tuzno i nesretno jer mu je dobra vila rekla u sto ce se pretvoriti,tako da je sada zadovoljno kvakalo.
Svi su prisustvovali svecanosti koja se odrzavala povodom godisnjice bajki.Koje po redu? To niko nije znao.Nije bilo ni vazno.Pozvali su i mene,zato sto sam toliko volio bajke.Plesap sam i plesap.Labud me podigao u visine smjeskajuci se na mene.Mjesec zabavljen nasom igrom zaboravio je da treba ici na spavanje.Smjesio se i smijesio,dok su zvijezde treptale uz zvuke muzike.Bilo je divno.Vrtio sam se i vrtio…………
Probudilo me milovanje suncevih zraka po licu.Otvorio sam oci i shvatio da je sve bio samo san.
Ustao sam i pogledao napolje.Na prozorskoj dasci lezalo je bijelo pero.



Nema komentara:

Objavi komentar